evo meni dobrih pjesama
VAMPIRI
Mit o vampirima složena je i različita podrijetla, da
navedem samo nekoliko primjera: stara praznovjerja, jeziva otkrića preranog
zakapanja ljudi koji su patili od katalepsije (besvjesno stanje nalik smrti),
psihopatski ubojice sa suludom žudnjom za krvlju, jezive priče o
šišmišima-vampirima koji piju krv i koje su Cortesovi suputnici donijeli u
Europu nakon istraživačkih eksepidicija na povratku iz Amerike.. Primjera ima
još mnogo, i svi su oni doprinjeli stvaranju zamršene legende o postojanju tih
noćnih utvara.
Na tu temu objavljene su brojne knjige. Vampirizam i 'živi
leševi' igraju važnu ulogu. Kako u knjigama piše, Vampiri spavaju u grobu
otvorenih očiju, a iz lijesa izlaze obično kad mjesec raste. Nemaju sliku u
zrcalu i ne bacaju sjenu. Vampir se javlja i u životinjskom liku: kao konj,
koza, žaba ili zmija, no najpoznatiji su postali u liku šišmiša. Sve ovo zajedno
karakterizira 'pravog' vampira.
Prema pučkom vjerovanju, vampiri su mrtvaci
koji se mogu vraćati, najćešće to su samoubojice, izopćenici, i svi ostali ljudi
koji su pokopani bez blagoslova Crkve.
Strah od tih ljudi neprestano se
raspirivao jer su našli prazne grobove i trupla koja nisu strunula i još su
imala krv u žilama. Crkva je često vjerovala u postojanje krvopija. Propovjedala
je naravno vjernicima da uvijek uza se nose križ kako bi se mogli suprotstaviti
vampirima obuzetim sotonom. Time ih ne navodno moguće otjerati. No seljaci su se
radije pouzdali u ćešnjak. Eterični mirisi ove biljke spasili su ih već od
gamadi koja izaziva teške bolesti. Pa prema tome zašto nebi i od vampira. I eto
sakupljene sve elemente koji čine karakterističnu legendu o vampirima. Postoje
mnogi 'slučajevi' vampirizma koji se nikad nisu mogli objasniti. Tako je 1732.
neko selo blizu Beograda pogodila prava epidemija vampira. Mnogim žrtvama doista
je isisana krv.
Vlast je poslala posebnu jedinicu i tri vojna liječnika u
Beograd. Vojnici su otvorili 15 grobova. Samo su tri trupla strunula. Ostali
mrtvaci imali su čvrsto meso pa čak i zdravu boju lica. I krv u žilama mrtvaca
bilaje svježa. Na žalost, nije se mogao obaviti detaljan pregled jer su vojnici
u panici truplima odrubili glave i zatim ih spalili. Ali zna se da je selo nakon
vojne intervendije bilo pošteđeno daljnih neobjašnjivih smrti. Još je jedna
zanimljiva činjenica vezana uz vampirizam. Protestan Martin Luther smatrao je da
su oni koji piju krv mrtvaci koji su postali žrtvom vraga. U priručniku njemačke
mitologije piše: Kad vampir živom čovijeku isiše krv kako bi se i sam ponovno
vratio u život, to je u vezi sa vjerom starih kako nesretni mrtvaci još žude za
životom i žude za krvilju kako bi povratili dušu i svijest.
evo još o tome
Poručnik Bitner vrši istragu vampirizma 07.01.1732. pod
nazivom
«Visum et repertum» koja je privukla pažnju Luja XV i vojvode od
Rišeljea.
On je ustanovio da je prije pet godina muškarac po imenu Arnold
Pol slomio vrati ispavši iz kola sa sijenom. Za života je govorio da je česta
žrtva nekog vampira.
Kako po vjerovanjima žrtva vampira i sama postaje
vampir, tako je nakon smrti Arnold Pol počeo zadavti muke mještanima i pogubio
je 4 osobe. Da bi se spasli napasti miještani su iskopali vampira 40 dana nakon
njegove smrti ustanovivši da se nalazi u savršenom stanju očuvanosti -
neraspadnutih udova i očiju krvavih od sviježe krvi, koja je curila iz ušiju i
nosa, zamazavši mu košulju i pokrov. Stoga mu je zaboden kolac u srce prilikom
čega je ispustio snažan krik i veliku količinu krvi, koja je iscurijela iz
njegovog tijela. Istog dana je spaljen, a pepeo bačen u grob. Na isti način su
spaljena i tijela njegovih žrtava za koje se smatralo da su i sami postali
vampiri nastradavši od strane vampira.
Vampir se po predajama ponekad javlja
u obliku čovjeka, ali se također preobražava i u vuka ili šišmiša. Prema Bramu
Stokeru, autoru «Drakule», pojava vampira je između jedne minute i jednog sata
nakon ponoći, a prizivanje vampira se obavlja sedam sati nakon zalaska sunca.
San ne štiti spavaća, njegova svjest je anestezirana, volja letargićna i bilo
koji zlokobni duh može zavladati njima, baciti ga u košmar koji će, kada se
probudi, gledati kao na opsesiju.
Iznutra se žrtva vampira prisijeća svega
što joj se dogodilo, misleći da je sanjala ružan san, koji ju je odveo u neki
drugi svijet. Proučavanjem pojave vampirizma tokom 18. i 19. stoljeća možemo
utvrditi ponašanje osobe koju je pohodio vampir.
Stanje organizma slabi,
osoba postaje iznemogla, česti su noćne more, strahovite promjene
raspoloženja, te neobjašnjivi izljevi mržnje na okolinu, dok je buđenje praćeno
jakim glavoboljama i pritiskom u grudima. Bolest napreduje, razvija se u
groznicu, osoba više ne može da napusti postelju, pospanost je sve jača, a puls
slabiji sve do konačnog svršetka - smrti. Cjelokupna magijska povjest
čovječanstva pripovjeda o misterioznoj prošlosti krvi i njenom uticaju na
čovjekovu sudbinu. Krv postaje eliksir života, sam princip života i smrti, ona
omogućava da se ugovor opečati, poništi, propiše smrt, komunicira sa duhovima
mrtvih. Zagovornici vampirizma također vjeruju u najvišu moć krvi smatrajući da
ona obnavlja život i sprjećava smrt. U svim vjerovanjima, zmaj je vjećni čuvar
krvi. Tako i nadimak princa Vlada, gospodara Vlaške, Drakula u korjenu ima riječ
«drac» koja označava zmaja, simbol besmrtnosti i pobjede nad smrću.
U
mitološkim prićama zmaj pećine u utrobi zemlje bljuje vatru i čuva blago koje je
skriveno u njoj. On se povezuje sa silama zla i mraka i zadržava dušu u
granicama materije. Pošto je duša tijela u krvi, kako navodi «Knjiga Mojsijeva»,
njoj je preko potrebna zmajeva smrt ne bi li se oslobodila materijalnog i
spiritualizirala. Vjerovanje o vampirima naglašava da krv skriva neuništivu moć.
Krv se uvijek povezivala sa uticajem Mjeseca, pa tako i vampiri svoju moć
iskazuju samo u toku mjesečeve vlasti - noću. Poznato je iz mitologije vampira
da se vampir plaši dnevne svjetlosti, pošto ga ona pretvara u prah i pepeo. Po
američkim Indijancima Sjevera i Kanade, vampir uvlaći svoja usta, preobražena u
lovački rog, u uho spavaća i sisa njegovu krv. Kao i u većini slučajeva
vampirizma i ovdje je riječ o spavaću, točnije lićnosti koja se predala snu i
utjecaju Mjeseca.
U kineskim narodnim verovanjima pokojnikova porodica
smatra da je lunarni utjcaj zaslužan za rođenje vampira, te popunjava sve rupe u
mrtvačkom lešu, da u njega ne bi prodrle mjesečeve zrake. U legendama i
vjerovanjima o vampirizmu vampir ima sposobnost preobražavanja. Najčešće zauzima
oblik šišmiša, ali noću kad izađe iz groba on se preobražava i u vuka, i tada
šuma i osamljenost nude pogodan milje za njegovu pojavu. Zavijanje vuka je
povezano sa tajanstvenom magnetskom moći Mjeseca. Zavijajući na Mjesec
vampir-vuk obavlja neku vrstu ledenog obreda. Kao vuk, vampir ima nagon
životinje i moć da naređuje drugim životinjama, a ponajpre vukovima i šišmišima.
Životinje u njemu instinktivno prepoznaju moć koja dolazi poslije smrti i u
stanju su da ga osijete prije čovjeka. Životinje pokazuju uznemirenost u blizini
vampira.
Vampir poseduje raznovrsne moći preobražaja, ali najčudesnija je
ona koja omogućava vampiru da skoro sasvim iščezne uzimajući oblik eteričnog
polukruga Mjeseca. To je krajnja moć vampira.
